Razvoj sistema praćenja ostvarivanja rezultata

Rijad Kovac

Odgovorne organizacije i vlade širom svijeta nastoje da unaprijede svoj rad. Da bi znali kako unaprijediti rad, moramo biti u stanju pratiti uspješnost kroz ostvarivanje rezultata aktivnosti. Samo praćenje aktivnosti odnosno implementacije aktivnosti nije dovoljno jer samo aktivnosti koje donose rezultate mogu biti smatrane uspješnim aktivnostima. Praćenje implementacije aktivnosti i ostvarenja rezultata je snažan upravljački alat u svakoj organizaciji pa i u vladinim strukturama. Jedan od ključnih razloga bolje uspješnosti privatnih organizacija u odnosu na javne i to što private organizacije imaju znatno bolje razvijene mehanizme praćenja (monitoringa) implementacije i monitoring rezultata aktivnosti. Iz tog razloga postoji potreba za predstavljanjem i razvojem sistema mjerenja rezultata. Ovo je posebno važno za mjerenje uspješnosti projekata i politika razvoja organizacija i vladinih aktivnosti. Imajući u vidu i EU put Bosne i Hercegovine i drugih zemalja regiona u kojem je veoma važna sektorska politika i praćenje sektorskog razvoja odnosno ostvarenih aktivnosti i rezultata unutar jednog sektora, odlučili smo posvetiti jedan dio publikacije ovom pitanju. U ovom i narednim člancima ćemo predstaviti korake razvoja takvog sistema i to kroz pregled uspostave sistema kako su ga predstavili među najeminentnijim stručnjacima u ovoj obalsti Jody Zall Kusek i Ray C. Rist u poznatoj knjizi “Ten steps to a results-based monitoring and evaluation system: a handbook for development practitioners”.

Prvi korak u razvoju sistema je provjera spremnosti samog sistema za uspostavljanje organiziranog i sistematičnog monitoringa ostvarivanja rezultata. Neki sistemi ili dijelovi sistema ne žele sistematično i organizovano praćenje rezultata jer praćenje rezultata predstavlja prvi korak u ocjenjivanju ili vrednovanju ili evaluaciji pojedinih aktivnosti a možda i rada samog sistema ili organizacije. Vlasnici privatnih organizacija su veoma zainteresovani za uspostavu ovakvog sistema i oni imaju jaku motivaciju i način da osiguraju spremnost sistema za efikasan i efektivan sistem praćenja. Kod javnih organizacija ili organizacija koje se bave razvojnom pomoći, ovakav sistem je teže uspostaviti jer ponekad ne postoji spremnost sistema da rezultati njegovih aktivnosti budu sistematično praćene. Tako, često u javnim ustanovama imamo praćenje aktivnosti, praćenje radnog vremena, međutim vrlo rijetko imamo praćenje rezultata rada. Na primjer, nije dovoljno donijeti i usvojiti neki zakon sa određenim zakonskim rješenjima u oblasti, što se često smatra mjerom uspješnosti rada ministarstva. Potrebno je pratiti rezultate, odnosno efekte koje je taj zakon uzrokovao, potrebno je vidjeti promjene u ponašanju onih na koje se taj zakon odnosi kao i promjene u onim varijablama koje smo željeli promijeniti donošenjem zakonskog rješenja. Ovo može biti urađeno samo sistematičnim praćenjem rezultata. Međutim, uspostava i održavanje sistema praćenja rezultata traži zahtjevnost biračkog tijela, koje treba da traži rezultate, političku spremnost da prati rezultate te kontinuiranu angažiranost i resurse. Sistema zahtijeva uspostavu ali i održavanje koje je često i veći izazov.

Step 1. Spremnost sistema

Analiza sa ciljem ocjene kapaciteta i volje organizacije ili vlade da napravi M&E sistem zasnovan na rezultatima.

Analiza se fokusira na pregledu koji su to poticaji uspostavi, koje uloge i odgovornosti, organizacioni kapacitet, prisustvo osoba koje nose sistem te koje su barijere uspostavi.

U tom kontekstu veoma je važno odgovoriti:

– Zašto postoji potreba uspostave sistema?

– Ko će imati koristi a ko NE od uspostave sistema?

– Koja je uloga centralnih tijela vlade i linijskih ministarstava?

– Zakonska osnova?

– Ko proizvodi a ko koristi podatke i dostupnost podataka?

U isto vrijeme se vrši i procjena kapaciteta orgnizacije / ministarstva prema:

– Tehničkim vještinama

– Upravljačkim sposobnostima

– Postojećim sistemima podataka i njihovom kvalitetu

– Dostupnom hardveru i softweru

– Dostupnost budžetu

– Institucionalnom iskustvu

Na kraju potrebno je sagledati i barijere uspostavi sistema

– Nedostatak finansija

– Nedostatak političke volje

– Nedostatak osoblja koje će nositi sistem

– Nedostatak ciljno orijentisane strategije ili iskustva

– Nepostajanje jasnog mandata

– Postojanje uspješne prakse

Rijad Kovac
Rijad Kovac

Rijad Kovač, Ph.D., je ekspert za ekonomiju i razvoj. Predaje kao vanredni predavač na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu i obnaša funkciju pomoćnika direktora u Federalnom zavodu za programiranje razvoja. Specijaliziran je za rast i regionalni razvoj, javne investicije i ekonomsko planiranje. Posjeduje bogato iskustvo u planiranju, izradi strategija, evaluacijama i procjenama utjecaja projekata. Također je radio kao kratkoročni konsultant za različite međunarodne organizacije, doprinosivši projektima, kreiranju politika, treninzima i evaluacijama.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.