Riječ urednika

Posljednjih nekoliko mjeseci smo zatrpani pričom kako su akcize uvjet napretka na svim poljima. Kako se čini bez novih akciza nema aranžmana sa MMF-om, bez akciza nema ni projekata za transport od 500 miliona maraka. Opozicija kaže da pozicija akcizama i gradnjom dionica ulaže u sljedeće izbore na račun građana, a pozicija govori o napretku i povećanju domaćeg proizvoda, zapošljavanju i čak o povećanju nataliteta koje će novi dohodak donijeti.

Pored bankara koji su veoma zainteresirani za novo kreditiranje u priču se umiješao i šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark, koji navodi da će akcize otkočiti i EU grant sredstva koja nisu zanemariva.

Svako ima svoje razloge za i protiv akciza. Politike i politikantstvo koriste priliku da nam objasne da su akcize dobre ili loše za ove ili one. Jedno je sigurno, akcize su kolateral ili osiguranje za kredite koje uzimamo za projekte koji ne mogu sebe otplaćivati.

Zdrav razum govori da će nove akcize, kada osiguraju nove kredite i gradnju cesta i autocesta, doprinijeti ukupnom dohotku, zapošljavanju pa samim tim i natalitetu. Međutim, nakon tog perioda meda slijedi period otplate kredita, kamata na kredite uz prisustvu akciza, koje same po sebi negativno utječu na ekonomski rast.

Iz prethodno navedenog jasno se vidi da akcize i novi krediti mogu utjecati pozitivno ukoliko gradnja autocesta i cesta uzrokuje dugoročni ekonomski rast koji će izdržati pritisak anuiteta/ráta, kamata i akciza u budućnosti. Ukoliko to nije slučaj, onda kopamo rupu u kojoj se nalazimo. Na žalost veličina krugova u prikazanom dijagramu nije poznata i samim tim ni konačni utjecaj.

Na kraju, bez da ulazimo u razloge zašto kreditima finasiramo projekte koji nemaju potencijal da sami sebe otplaćuju, moramo pitati zašto nemamo javno dostupnu analizu i procjenu utjecaja uvođenja novih akciza. Analiza utjecaja bi smanjila prostor politikantstvu, unijela bi činjenice u javni prostor i utjecala na stvaranje konsenzusa o najbitnijim ekonomskim pitanjima našeg društva.